Izložbe u predvorju Galerije u 2007.

DAMIR KOLETIĆ

Zagrebačke vedute – 15. 10. – 31. 10. 2007.

Damir Koletić

Doživljaj vedute i pejzaža konstanta je utkana u slikarstvo Damira Koletića. Prikazujući izglede donosi stanja dajući činjeničnom novu sadržajnost. Reducirajući likovna sredstva Koletić postiže bogatstvo dojma. Pomalo paradoksalno, no u svođenju prizora na plohe akromatskih vrijednosti, s tek pokojim akcentom kolorističke otvorenosti Koletić dostiže slojevitost sadržaja. Inzistiranjerm na ugođajnosti scene, dokidaju se detalji, priča oko motiva te dodiruje bit. Polazeći od načela klasične estetike, neke inačice poetskog realizma Koletić se približio metafizičkom, atmosferi prostora, relativizirajući tvarnost predmetnog. Odabranom tehnikom pastela sliku gradi na tamnom, najčešće crnom papiru, kontrastu svijetlim linijama, znaku kulminiranog svijetla. Ne radi se o efikasnosti maksimalnim raspona tona već o potrebi izrastanja slike iz potpuno zasićenog fonda. Ostvarena mekoća poteza, paralelnost linija u tkivu površine stvara potrebitu vibrantnost u kretanju oblikovnih silnica, organiziranih u čitkosti uprizorenja. Koletićeve vedute ne nose prizvuk razgledničkog premda često zahvaćaju i kutke spomeničkog, karakterističnog u pogledu na grad. Primjerice, Zagreb počesto ulazi u obzorje njegovih slika, prepoznajemo drage izglede, no Koletić im slikarskim posvojenjem daje novu dimenziju. Bilo zanimljivim kadriranjem, odnosom arhitekture i okolnog prostora, naglascima na fasadi.

Zakošenjima zdanja prema dubini slike ili dovođenjem u prvi plan dijagonalnošću ili horizontalnošću konstruktivnog rastera mijenja se i ekspresija dojma, s polaznom točkom u potpunom smirenju (tišini zrakopraznosti) do laganog dizanja naboja. I ritmizacija sastavnica prizora doprinosi događanju slike, koje je svjetlo vodilja razumijevanja. Iskrenje u tami, sabiranje u energiji crtovlja načini su uprisutnjenosti svjetla. Koletićeva umjetnost proizlazi iz koncentriranja na vitalitet površine ispod doslovnosti epiderme, služeći se opisnošću tek u manjoj mjeri. Takav pristup postavlja emotivnost u prvi plan, slikarev senzibilitet. U djelima sinteze promišljaja i tankoćutnosti osjećaja.

Damir Koletić relativno često predstavlja se samostalnim izložbama, sudjeluje na skupnim. No svaki put od istupa pripremljen je maksimalno ozbiljno, svaka slika odraz je, dakako uz kreativni zanos, poštivanja slikarstva. I u drugim ciklusima, zaokupljenost pejzažima ili svojevrsnoj slikarskoj složenoj rečenici, seriji zalazaka sunca, slikarski stav je isti. Stilistika se bitnije ne mijenja no djelo se u svom značenjskom i likovnom sloju neprekidno produbljuje. Razlog je to za uvažavanje Koletićevog izraza, za osobnu i prepoznatljivu interpretaciju veduta i krajolika, za stalnost otkrivanja ljepote.

Stanko Špoljarić

Damir Koletić rođen je 4. svibnja 1968. u Zagrebu, gdje se je i školovao, a aktivno izlaže i slika posljednjih 14 godina. Školovao se kod profesora Tanaya. Od 2000. godine član je HDLU-a. Njegove glavne teme su Zagreb i morski motivi. Radi uglavnom u tehnici uljenog i suhog pastela. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.
E-pošta: damir.koletic@zg.t-com.hr

 

HLEBINSKA ŠKOLA

Z onkraj reke Drave - 18. 6. – 30. 6. 2007.

Sponzor izložbe:


Mijo Kovačić, ČOVJEK S GLUTNOM, ulje na staklu, 40×50 cm, 2005.


Ivan Večenaj, PLAVI LEPTIRI, ulje na staklu, 35×33 cm,2001.

Hlebinska škola
Podravina: Z onkraj reke Drave

Krajolik kao samostalna likovna tema nije poznat u svim razdobljima likovnih umjetnosti, iako se određeni smisao za prikazivanje prirode i prostora koji čovjeka okružuje javio već u slikarstvu starih kultura. Ugođaj odabranih slika naglašavaju intimnost jednostavnog, nepretencioznog krajolika kojeg smo za ovu priliku izdvojili kao središte umjetnikova interesa i činjenicu kako u hrvatskom slikarstvu upravo naiva otkriva neuočene ljepote Podravine. Krajolik koprivničke Podravine svog najboljeg slikara ima u Krsti Hegedušiću koji kritičkim pogledom obuhvaća siromašku intimu široke ravnice srasle s čovjekom. Podravina Krste Hegedušića izravno inspirira i hlebinsku školu. Angažiranost i kritički stav vidljivi su i u krajoliku većine pripadnika grupe Zemlja i slikara naivaca prve i druge generacije. Prepoznatljivi elementi krajolika Podravine nalaze se u djelima naivaca od samih početaka, krajolik ima važnost određivanja prostora, onaj genius locii u kojem se odigravaju scene svakodnevnog života (Dragan Gaži. Žetva, 1983.), prikaz zavičaja koji nosi izražajne raspone od razumijevanja realnog svijeta do izražavanja naivne idiličnosti (Ivan Večenaj. Plavi leptiri, 2001.) u kojoj je osnova čvrsto prožimanje čovjeka i prostora između Drave i Bilogore (Milan Generalić. Bilogora, 1985.). Krajolik u naivnom slikarstvu na vrijednosti dobiva zahvaljujući neposrednoj povezanosti ljudskog lika s prirodom (Mijo Kovačić. Čovjek z gluntom, 2005.), što je posebno zanimljivo u galeriji likova Podravaca koje su prikazali kipari hlebinske škole (Martin Hegedušić. Jadnik, 1992.; Dragica Belković. Obitelj, 2003.; Ljubica Matulec. Putnici, 1982.; Josip Peradin. Sijač, 2007.; Zvonimir Dangubić. Deda z barilom, 2006.; Dragutin Ciglar. Pčelar, 2007.), naglašavajući ideju neodvojivosti seljaka od zemlje, ljudi koji su dio prirode, dio sklada, nevidljivih duhovnih spona i kretanja životnih sila, ne krajolika kao krajobrazne kulise, već vidljive prisutnosti i životne stvarnosti koja se odražava na oblikovanje ljudskog bića, paletu njegovih raspoloženja i njegovu sudbinu.

Naivci su u svojim podravskim krajolicima najčešće tražili ugođaj i nostalgiju (Darko Ožegović. Berba, 2007.), dok je specifičnost u prikazivanju krajolika i traženje novih nadrealnih vizura karakteristično za generacije slikara i kipara koji su se afirmirali nakon osamdesetih godina 20. stoljeća (Ivan Andrašić. Dravski krajolik, 2007.; Dražen Kuharović. Džungla, 2007.; Ivan Peić, Sirena, 2004.). U suvremenom slikarstvu hlebinske škole prikazivanje krajolika pripada popularnom, umjetnički manje pretencioznom slikarstvu koje je usmjereno na nastavak tradicije hrvatskog slikarstva krajolika. Taj razvoj ide do današnjeg slikanja krajolika koji kod nekih slikara sve češće ulazi u domenu nadrealnog (Zlatko Štrfiček. Čamac na Dravi, 2003.). Neiscrpne varijante koje su prikazali pripadnici hlebinske škole zapravo su tipologija krajolika koprivničke Podravine, od brežuljkaste Bilogore preko ravni panonske ravnice u varijacijama ranog proljeća (Zlatko Kolarek. Krajolik, 2006.), kasnog ljeta (Vladimir Dolenec. Na dravskom rukavcu, 2007.), tople jeseni (Željko Kolarek, Ribiči, 2003.) ili smiraja zime (Tomislav Grabar. Zima u Podravini, 2006.). Modra površina neba, niski obzori panonske ravnice, zeleni šumarci i dubrave, Drava u rasponu od modrozelenog preko indiga i purpura do zlatnog sjaja kroz nanose okera, pružaju tek predodžbe arkadijskih prostora dragog kraja. Scene se najčešće odigravaju na obali Drave, dravskim rukavcima i mrtvicama, seoskim dvorištima i zaselcima u kojima je vrijeme stalo (Radovan Grgec. Doručak u vrtu, 2004.), predjeli su prikazani vjerodostojno do mjere da ih je stvarno moguće identificirati, usprkos dojmu nadrealnog i snovitog (Stjepan Pongrac. Stara Drava, 2006.).
Koprivnica, 1. lipnja 2007.

Draženka Jalšić Ernečić


Zlatko Štrfiček, ČAMAC NA DRAVI, ulje na staklu, 30×40 cm, 2003.


Vladimir Dolenec, NA DRAVSKOM RUKAVCU, ulje na staklu, 50×60 cm, 2007.


Dražen Kuharović, DŽUNGLA, drvo, 41×35 cm, 2007.

 

HRVATSKO RATNO ZNAKOVLJE

U povodu Dana branitelja grada Zagreba - 4. 6. – 14. 6. 2007.

Pratiti kronologiju osnutka i ustrojavanja zagrebačkih ratnih zapovjedništava i postrojbi ne možemo bez njihovih ratnih oznaka.

Ratnim znakovljem likovno i estetski se izražavalo prepoznavanje i pripadnost, te kultura i duh hrvatskog branitelja. Rastom hrvatske vojske i policije u kratkom roku pojavila se potreba za vlastitim oznakama, svake pa i najmanje postrojbe što je izazvalo pojavu mnoštva neujednačenih oznaka. Oznake koje su tada nastajale opisivale su ilustracijom, tekstom, bojom, oblikom pripadnost rodu vojske, gradu, regiji, kvartu pa i ulici nekog mjesta, ali prije svega hrvatskom rodu.

Oznake su nastajale u redovima vojnika branitelja koji su uglavnom i njihovi kreatori.

Sadržaj znakovlja je naglašavao osobitost postrojbe no prije svega crtu hrvatskog povijesnog grba i pletera, što je i simbol hrvatskog zapovjedništva.

Sve te oznake koje danas možemo vidjeti na ovoj izložbi predstavljaju bogatstvo morala, duha i domoljublja hrvatskog vojnika.

Ovo je mali dio velike zbirke koje nam pokazuje gospodin Zlatko Ivković i zahvaljujemo mu na posudbi, ove, možemo reći kulturne baštine HV kako bi se podsjetili tih ratnih dana kada su branitelji krenuli iz Zagreba u obranu sve ratom zahvaćene dijelove Hrvatske domovine.

 

DAMIR JELIĆ

Snovi - 21. 5. – 7. 6. 2007.

Damir Jelić slikar je mlađe generacije, rođen 1983. u Zagrebu, srednju školu Ruđer Bošković, nakon koje upisuje studij gdje se i likovno obrazuje u školi slikanja Kovačić-Macolić.
generacije, po broju ostvarenih izražavanja, vlastitom stilu, Damirov slikarski izražaj dokazuje da on veliki o onima koji se već od kojima je ta borba za preživljavanje o onima koji nemaju priliku ni pokušati pristupu povijesnom porukom, zadirući duboko u srce prikazanog motiva, što pruža kompletan već su to više lirske imaginacije. On se ne upušta u dopunjavanje scene pojedinostima, Za Damira slikati ne znači samo likovno prikazati djelo, već on što predočuje i misaonom porukom djela. On u isti mah realistično i iracionalno prikazuje svoja djela, a raskoš boja pretapa se u ustreptale tonove i profinjene nijanse. Njegova djela govore da je pred njim značajna likovna budućnost te mu želimo mnogo uspjeha u njegovom likovnom radu.

Darko Starešina

Damir Jelić rođen je 1983. godine u Zagrebu. Završio je srednju školu Ruđer Bošković, nakon koje upisuje studij informatike na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Pohađao je školu slikanja galerije Kovačić-Macolić u Varaždinu. Član je udruge likovnih umjetnika Fortuna-Art iz Zagreba. Bavi se i liustriranjem.
E-pošta: damir_jelic16@yahoo.com
Internetska adresa: www.damirjelic.com

 

 

DUŠKO ŠTRBAC

Alraune – novi život - 5. 3. – 22. 3. 2007.

ALRAUNE – DRVU UDAHNUTI ŽIVOT

O umjetničkim uracima Duška Štrbca, branitelja Domovinskog rata, već je dosta rečeno i napisano što svjedoči o njegovom dugogodišnjem aktivnom i produktivnom stvaralaštvu. Od 1993. godine do danas neumorno stvara alraune koje su mu pomogle pronaći put ka vlastitom umjetničkom izričaju. Alrauna je naziv za korijen biljke mandragore koji je nalik obličju čovjeka i zbog toga su joj nekoć pripisivana velika magijska svojstva. Otkada je pronašao svoj prvi inspirativni trs, iz kojeg je nastala prva arlauna – Bogomoljka, ovakav način stvaralačkog izražavanja pružio mu je veliku mogućnost likovnog istraživanja. Provodeći puno vremena u prirodi i povezujući se s njom, autor se osjeća slobodnijim, a sama priroda ga nagrađuje fantastičnim oblicima drva koje pronalazi u šumama Lijepe naše. Štrbac u pronađenim komadima drva prepoznaje oblike koji se, nakon njegovih intervencija, otkrivaju u punoj ljepoti, čistom volumenu i kompoziciji. Odstranjivanjem suvišne kore s korijenja, grana i raznih vrsta drva nastaju zanimljivi oblici koje autor dorađuje tek minimalnim drvorezbarskim zahvatima uz pomoć pile, turpije za drvo i noža tako da se njegove tvorbe odlikuju bogatstvom prirodnih oblika te različitih nijansi boja koje su, ovisno o vrsti drva, u samoj strukturi materijala. Nastale alraune su raznolike, one prikazuju animalističke, mitološke, religiozne motive kao i ljudske figure, a poneke bude više različitih asocijacija prilagođavajući se oku gledatelja. Alrauna Nakon potopa ističe se neobičnom strukturom – drvo koje je zarobilo cigle, te na taj način svjedoči o snazi i moći prirode. Neki radovi iskazuju ili simboliziraju čiste osjećaje poput uradaka Predosjećaj, Oduševljenost ili Zanesenost, dok alrauna Polet kao da govori o autorovoj snažnoj potrebi da slavi život. Specifičnost autorova izražavanja je u tome što ne koristi boju ni druge materijale kako bi poboljšao dojam rada i dobio efekt kolorističkim akcentom, već drvo zadržava originalno u svoj njegovoj plemenitosti i toplini, te u pravoj mjeri intervenira stvarajući neponovljive oblike.

Duško Štrbac ima dar uočavanja ali i sposobnost te umjetničku ruku kojom u pravoj mjeri djeluje. Mogli bismo reći da ti oblici postoje u prirodi, ali bez njegove intervencije – prepoznavanja, preoblike i želje da im udahne novi, drugi život, oni bi ostali samo malo, obično drvo.

Dijana Nazor

 


Bogomoljka


Žena s djetetom

 


Nakon potopa

Duško Štrbac rođen je 4. kolovoza 1959. godine. Djetinjstvo je proveo u Prekopakri, malenom selu nedaleko Pakraca, gdje je završio osnovnu školu. Na daljnje školovanje odlazi u Zagreb i stječe zvanje inženjera strojarstva. Početkom Domovinskog rata kao dragovoljac pristupa pričuvnom sastavu MUP-a i 1. listopada 1991. godine odlazim na bojište Pakračke Poljane. Te iste godine u prosincu je ranjen. Godine 1997. kao 50% ratni vojni invalid odlazi u vojnu mirovinu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi i likovnih kolonija u zemlji. Mnoga djela je poklonio u humanitarne svrhe.
Za svoje umjetničko djelovanje Štrbac kaže: Katkad pronađem neobičan korijen, granu ili dio drveta, te uz pomoć pile, rašpe, noža i brusnog papira stvaram ALRAUNE. Moje su mi alraune pomogle pronaći novu ljepotu prirode i vratiti mi vjeru u život i moć ljudskog stvaranja.


Kameleon


Zagrljaj


Štit