Izložbe u predvorju galerije u 2009.

BORNA ŠERCAR

Zaplet – 30. 11. – 10. 12. 2009.


On, 2009., akril na platnu, 120×180 cm

 

BORNA ŠERCAR – GLAZBENIK I SLIKAR

Često je rečeno da umjetnost ne poznaje granice. Da je tomu tako mogli smo se uvjeriti u djelima mnogih umjetnika koji su ovu jednostavnu tvrdnju promicali potvrđujući iz naraštaja u naraštaj ne samo nepobitnost spomenute tvrdnje, već i njezinu neprolaznu ljepotu. Na ova nas je (staro-nova!) promišljanja potaknuo Borna Šercar, mladi glazbenik koji svoje stvaralačke mogućnosti istražuje i u drugom mediju – slikarstvu. Čini to s nesvakidašnjim zanosom, jer mu ni duga sjena velikoga oca Hrvoja, zacijelo jednog od najintrigantnijih suvremenih hrvatskih umjetnika, nije teška, nije zapriječila put, niti zatamnila obzor. Naprotiv, svojom svijetlom stranom pokazuje mu siguran smjer u neiscrpnim stvaralačkim prostorima. Mogli bismo za to sretno nadopunjavanje, odnosno mimoilaženje, sažeto reći: otac drumom crteža, a sin šumom slikarstva.

Kad spominjemo nesvakidašnji zanos mladoga umjetnika Borne Šercara, tada nastojimo istaknuti jednu iznimno značajnu činjenicu u njegovu slikarskom postupku. Naime, taj je zanos prožeo njegove slike velikom stvaralačkom energijom koja emanira s površine svakog platna. Valja nam reći da ovdje nije posrijedi tek elementarnost te energije izražene spontanim potezima i neposrednim nanosima boje,već je riječ i o kultiviranom usmjeravanju te goleme bujice u posve određeni estetski okvir: u likovni prostor koji već posjeduje svoj vrijednosni sustav, te upravo unutar njega Borna Šercar nastoji ostvariti svoju likovnu koncepciju. Na tim premisama on i ustraje stvarati svoju likovnu dionicu, uvažavajući iskustvo velikih prethodnika enformelnog i akcionog predznaka, ispisujući njezinu ekspresionističku partituru prepoznatljivim kolorističkim tragovima.

Milan Bešlić

Bubnjar i udaraljkaš Borna Šercar rođen je 4. svibnja 1972. u Zagrebu. Diplomirao je u klasi prof. Igora Lešnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i stekao zvanje diplomirani akademski muzičar i profesor udaraljki. Svirao je u Big Bandu HRT-a 8 godina, a honorarno djeluje u Hrvatskom baroknom ansamblu, Simfonijskom orkestru HRT-a, Zagrebačkoj filharmoniji, Vojnom simfonijskom puhaćem orkestru, Orkestru HNK i drugima. Djeluje u više sastava koji se bave jazz glazbom: Spike Quartet, Dona Lee Quartet, Trio Ivana Kapeca, Zagreb Jazz Portrait, Il Gruppo Delle Azioni Progresive, Ladislav Fidri Quintet i Trio Matije Dedića. Surađivao je Michelom Legrandom, Miljenkom Prohaskom, Boškom Petrovićem, Josipom Lisac, Terezom Kesovijom, Arsenom Dedićem, Gabi Novak, Oliverom i drugima. U suradnji s Ivanom Bilić i Božidarom Rebićem osnovao je udaraljkaški trio Boob–n–yar s kojim izvodi autorske kompozicije i klasične udaraljkaške skladbe. Zapaženi su njegovi nastupi na glazbenim staklenkama – flashophone – s gitaristom Antom Gelom diljem Europe i Južne Amerike. Dobitnik je nagrade Status za najperspektivnijeg mladog glazbenika na području jazza 1999. godine. Za diskografsku nagradu Porin nominiran je 2008. godine u nekoliko kategorija, od kojih valja istaknuti kategoriju za najbolju jazz kompoziciju.
Slikanjem se bavi od 2006. te je u travnju 2008. godine postavio prvu samostalnu izložbu, izloživši više od 20 umjetničkih slika u tehnici akril na platnu. Nakon toga je uslijedila druga samostalna izložba u rujnu 2008. godine u Galeriji Prica u Samoboru. Treća izložba postavljena je u galeriji FSB-a, a četvrta je bila u jesen 2009. u Vukovaru u Hrvatskom domu. Ovo mu je peta samostalna izložba. Pisanjem poezije bavi se dugi niz godina te je u pripremi izdavanje njegove prve zbirke pjesama.


Ma´ kontrata, 2009., akril na platnu, 200×70 cm

Popis radova:
1. On, 2009.g, akril na platnu, 120×180 cm
2. Ma\’ kontrarta, 2009.g, akril na platnu, 200×70 cm
3. Gorgona, 2009.g , akril na platnu, 118×210 cm
4. Topli neki osjećaj, 2009.g, akril na platnu, 80×100 cm
5. Pijetao, 2009.g, ulje i akril na platnu, 92×80 cm
6. Raskršće boli, 2008.g, akril na platnu, 70×100 cm
7. Lira, 2009.g., akril na platnu, 80×100 cm
8. Oda radosti, 2008.g, akril na platnu, 100×100 cm
9. Kirnja, 2008.g, akril na platnu, 118×89 cm


Pijetao, 2009.g, ulje i akril na platnu, 92×80 cm


Snimio: Željko Šturlić

 

PORTRETI KARDINALA FRANJE KUHARIĆA
U HRVATSKOM SLIKARSTVU

28. 9. – 15. 10. 2009.


Branimir Dorotić
Kuharićeva sveprisutnost

Kardinal Franjo Kuharić izniman je osoba u suvremenoj hrvatskoj javnosti. Toliko je zadužio hrvatski narod da ga Hrvati od milja zovu i hrvatski papa.
Nadahnjivao je za života ne samo tradicionalne vjernike već i hrvatske umjetnike, od onih sklonijih sakralnome do onih kojima sakralno nije prva crta raspoznavanja.
Hrvatski umjetnici poput Blažanovića, Vejzovića, Turkalja i ostalih, toliko su zdušno oslikali karakter i lik kardinala Kuharića, da svatko mora zastati i motriti umjetninu do utrobitosti unutarnje snage.
Snaga ovdje nije čvrsta gromada, već blagi blagosov pušten iz ruke.
Sveprisutnost blagopokojnog kardinala bit će inspiracija nama koji smo s njim molili, hodili kroz hodočašća, pjevali i veselili se zajedno slobodi Crkve i hrvatskog naroda.
Nije to došlo morem odnekud, to je došlo orući duboku brazdu na njivi Gospodnjoj, na čelu s našim čelnikom, velikim Franjom Kuharićem.
Ovo će biti poticaj mnogim naraštajima hrvatskih rodoljuba da se čvrsto vežu uz svoje najsnažnije osobe.
Najsnažnija osoba ovog vremena zaista jest naš kardinal Franjo Kuharić, hrvatski papa.

Ivica Jurjević


Zorica Turkalj
Popis izlagača:

1. Vladimir Blažanović, ak. slikar
2. Zorica Turkalj, ak. slikar
3. Fadil Vejzović, ak. slikar
4. Terezija Lončarević, slikarica
5. Damir Mataušić, ak. kipar
6. Zdenka Pozaić, ak. slikar
7. Trpimir Pozaić, ak. slikar
8. Blaženka Počuća, ak. slikarica
9. Ana Guberina, ak. slikarica
10. Stjepan Đukić Pišta, slikar i kipar
11. Tatjana Malešević, ak. slikarica
12. Jasna Mišković, slikarica
13. Mile Blažević, ak. kipar
14. Sanja Tišljarić, slikarica
15. Branimir Dorotić, ak. slikar
16. Miroslav Dorotić, ak. slikar
17. Martin Šoša, slikar
18. Stjepko Rupčić, slikar


Vladimir Blažanović

Hrvatska dijaspora

Hrvatska dijaspora djeluje od 2002. godine. Prva je registrirana udruga koja promiče izvornu hrvatsku kulturu svojim manjinama i sunarodnjacima diljem svijeta. Preko pisane riječi, slike i glazbe želi biti čvrsto ukorijenjena u hrvatske kulturne centre i ustanove iseljenog hrvatskog naroda. Dosada je načinila niz likovnih i drugih manifestacija u zemlji i inozemstvu, koje su široj javnosti poznate.
Izložba Portreti kardinala Franje Kuharića u hrvatskom slikarstvu, ujedno je priznanje hrvatskoj umjetnosti, a nama ujedno poveznica sa kulturnim ustanovama kod nas i u svijetu, koje gaje bliskost sa našim programima.


Fadil Vejzović

 

FOTOGRAFIJE DUBRAVE

Povijest – kultura – umjetnost – etnologija
-  19. 6. – 2. 7. 2009.


SVIJET KAKAV ŽELIM

 

Izložba učenika Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu -  18. 5. – 3. 6. 2009.


Martina Bastalić

SVIJET KAKAV ŽELIM

Živimo svoj život dan po dan, u ovom vremenu i na ovom planetu. Svatko od nas ima pravo na svoje snove i vizije, a jedna od takvih vizija je kako učiniti svijet boljim i ljepšim mjestom za život. Prepustimo li mladima tu misiju, hoće li oni uspjeti u onom što mi nismo: hoće li život u budućnosti biti bez rata, bez nasilja, hoće li očuvati živote ugroženih vrsta, hoće li biti dosta hrane za sve ljude, hoćemo li piti čistu vodu, udisati nezagađeni zrak, hoće li, hoće li….
Pred nama su plakati i razglednice koje su osmislili, oslikali i izradili učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna iz Zagreba. Zajednička tema bila je Svijet kakav želim, a oni su se potrudili da u njihovom svijetu ne bude kriminala, da u njemu vlada pravednost, da svako dijete ima svoju obitelj i smiješak na licu, žele činiti dobro, žele očuvati svoju zemlju, Mediteran, životinje i bilje, poručuju svojim vršnjacima da budu hrabri i izaberu život, život bez droge. Treba im pružiti priliku da sve to ostvare!
Ivana Sabol, psihologinja u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna


Vendi Vernić

Popis izlagača:
1. razred:
Nikolina Bahunek, Kristina Bergler, Ivana Dragozet, Ivana Jazvac, Ivan Klanac, Sara Knežević, Martina Kovačić, Antonio Kutleša, Laura Martinović, Mia Matić, Monika Milivojević, Dora Pram, Tea Pranjić, Tai Pušić, Renato Radač, Matija Šipuš, Ana Telišman
2. razred: Azra Arifagić, Petra-Tuga Begić, Marina Cvitić, Erika Filipan, Karmela Gudiček, Antonia Jurina, Tena Kelemen, Petra Kovačić, Morana Laušin, Maja Prelec, Josipa Prša, Lucija Smolčec, Valentina Sunek, Monica Šestan, Diana Trohar,  Ivan Vrančić, Sven Vranko, Anja Vuletić, Petra Zvonar
3. razred: Valentina Banović, Valentina Barić, Martina Bastalić, Magdalena Bijelić, Anja Bošnjak, Viktor Božićević, Jelena Đuričić, Tea Ceranić-Faust, Dijana Fadljević, Maja Fernežir, Lucija Fišter, Sara Gaćeša, Dorotea Gašpar, Stjepan Gluščić, Maja Gostrec, Ana Gregl, Zrinka Horvat, Dafne Hudolin, Anamarija Kandrač, Dominik Marijić, Anđela Markušić, Romana Nikolić, Tea Robotić, Vendi Vernić, Elena Vučinovec

Mentorica za izradu razglednica: Martina Božić, prof.
Suradnici u izboru razglednica za izložbu: Mario Jurjević, prof., Anita Parlov prof. i Milivoj Ćeran, prof.
Mentorica za izradu plakata: Zlatica Kovačićek Poljan, prof.
Koordinatorica projekta: Martina Božić, prof.
Suradnice: Dajana Podolski Gračanin, prof. i Vinka Mortigjija Anušić, prof.

 


DUBRAVA U DOMOVINSKOM RATU

Izložba ratnog znakovlja i ratne fotografije -  18. 5. – 25. 5. 2009.

LUKA DUPLANČIĆ I ROBERT ZDARILEK

Izložba povodom 135-e obljetnice rođenja Ivane Brlić Mažuranić - 18. 4. – 8. 5. 2009.

VIRTUOZNO UPRIZORENJE LUKE DUPLANČIĆA

Svatko tko se u bilo kojoj životnoj dobi upoznao s djelima Ivane Brlić Mažuranić, sigurno će ih zauvijek pamtiti. Fantastičan svijet s kojim se susrećemo u Šumi Striborovoj, Regoču, Toporku ili u zbirkama pjesama i pripovijetki poput Valjani i nevaljani, Škola i praznici, Srce od licitara i Slike, upravo su Luki Duplančiću neiscrpni izvor inspiracije.
Kako spisateljica vitruozno piše, tako i umjetnik virtuozno pisano uprizoruje svojom originalnošću i svježinom.
Svjetovi mitova i mitska bića poput divova i vila, isprepletenih s ljudskim životima i sudbinama, nose u sebi dublju pouku ili temu koja bi se na bilo koji način mogla ticati svakog pojedinca. Bez obzira radi li se se o temama poput ljubavi majke prema sinu iz Šume Striborove ili svađi između dvaju sela i susretu Kosjenke i Regoča, to čini ove bajke, tj. Duplančićeve ilustracije, bliskima svakom promatraču.
Umjetnik se s osobitim senzibilitetom bavi bajkovitim svijetom slavne spisateljice.
Predstavio se kao strpljivi majstor detalja. Pozorni će promatrač uočiti kako dubinskom koncentracijom i pažnjom pristupa svakoj pojedinosti, bila ona uvojak vilinske kose, prikaz podzemlja u koji se spuštaju Regoč i Kosjenka ili Svetovida na brdu. Ta koncentracija nikada ne popušta, a djela se ne iscrpljuju u detaljističkom prikazu, nego iz njega crpe svu raskoš i ispunjenje.
Riječ je o umjetniku koja na svijet oko sebe gleda drugačijim očima. Velikodušno i osjećajno pokazuje razigranost i tajnovitu prirodu djeteta koje se krije u svakom od nas. Njegova djela još više potvrđuju čovjekovu vječnu potrebu za duhovnim čudom. Njeguje osebujan i prepoznatljiv izraz koji ga privlači od najranije dobi. Izvanredna maštovitost, razigranost i spontanost, obilježja su Lukinih ilustracija.
Na ovoj izložbi Luka Duplančić predstavlja male formate ilustracija velike izražajnosti, neovisne o umjetničkim trendovima koji na najbolji mogući način predstavljaju dubinsko čitanje velike hrvatske spisateljice.
Koristi različite crtačke i slikarske tehnike poput tempere, akvarela, tuša i flomastera, služi se mitološkim i starohrvatski rječnikom. Likovi nisu stripovski regulirani, od ilustracije do ilustracije variraju, a to im daje uvijek novi karakter. Tako Regoč u svakom novom djelu dobiva novo obličje, ali s uvijek prepoznatljivim detaljima. Djela odišu bogatim koloritom koji dodatno objedinjuje svu imaginaciju i kreativnost fantastičnih svjetova.
Rad Luke Duplančića poziv je gledatelju da zaviri i gostuje u magičnom svijetu ilustratora, da, kazano jezikom bajki, zakorači u Šumu Striborovu i vidi da li mu je draža njegova nesreća od sve sreće ovoga svijeta.
Ivana Školnik

Luka Duplančić rođen je 1975. godine u Splitu. Od 1981. do 2000. godine ima stalno prebivalište u Malom Lošinju. Diplomirao je 2000. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ante Kuduza. Jedan je od osnivača udruge Ekscentar i organizator likovne radionice Šolta. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Trenutno se bavi dizajnom i multimedijalnim aplikacijama. Aktivni je član Udruge za suvremenu umjetnost KVART i Hrvatske udruge likovnih umjetnika, Split. Od 2005. do 2008. godine kontinuirano je uvrštavan u katalog hrvatskih ilustratora kojeg izdaje Hrvatska udruga primijenjenih umjetnosti Hrvatske. Dobitnik je diskografskih nagrada PORIN i Zlatna kugla za najbolje likovno oblikovanje omota MAXON Universal – TBF. Živi u Splitu gdje vodi studio za dizajn i multimediju PROFESIONALCI+.

Ivanino ime i likovi iz Šume Striborove u parkovnim prostorima Dubrave

Izradu drvenih skulptura Roberta Zdarileka na temu priče Ivane Brlić Maluranić Šuma Striborova iniciralo je Narodno sveučilište Dubrava u sklopu svog projekta U svakom kvartu Ekopark, nastalog 2001. godine. Projekt U svakom kvartu Ekopark zamišljen je na gradskoj razini, a u sklopu njega željeli smo pokrenut uređenje i revitalizaciju parkovnog prostora tako da se posebna pozornost pridaje sadržajima koji omogućuju edukaciju u prirodi i podizanje ekološke svijesti, kako najmlađih, tako i starijih građana. Za područje Dubrava, Narodno sveučilište Dubrava je u suradnji s Zavodom za prostorno planiranje i zaštitu okoliša grada Zagreba napravilo projektni prijedlog za uređenje i revitalizaciju parkovnog prostora u Kapucinskoj ulici, nastalog 40-ih godina 20 stoljeća na području koje je danas pod zaštitom Gradskog zavoda za zaštitu spomenik
Dio prijedloga uređenja tog parkovnog prostora u Kapucinskoj ulici bio je i Vrt-pričaonica, segment parka namijenjen kreativnom provođenju vremena s djecom na otvoreno, uz igranje i pričanje priča.  Budući da se u blizini Kapucinske ulice nalazi dječji vrtić koje nosi ime Ivane Brlić Mažuranić,  te osnovna škola koje nosi ime Ivane Brlić Mažuranć, predložili smo da se Vrt-pričaonice naprave drvene skulpture inspirirane pričom I. B. Mažuranić.
Iz istog razloga, parkovni prostor u Kapucinskoj ulici, do tada bezimeni, na inicijativu NS Dubrava i Gradske četvrti Donja Dubrava, preimenovan je u Perivoj Ivane Brlić Mažuranič.
Nakon što je Perivoj Ivane Brlić Mažuranić uređen u sklopu projekta tvrtke Konzum i Grada Zagreba Vratimo djeci igrališta, Narodno sveučilište Dubrava predlaže da skulpture Roberta Zdarileka Šuma striborova budu trajno smještene u sklopu budućeg parkovnog prostora oko Kulturnog centra – mjesta okupljanja i kreativnog druženja .

Stalna izložba drvenih skulptura Roberta Zdarileka Šuma Striborova u Kulturnom centru, Dubrava 51 aProjektom izrade drvenih skulptura Roberta Zdarileka Šuma Striborova predviđena je izrada četrnaest skulptura, od kojih je, u razdoblju od 2002. do 2008. godine izrađeno trinaest – likova iz priče: Majka, Snaha, Djevojka, Svarog, tri lika Domaćih, tri vjeverice, jelen, koza i galeb. Tijekom 2009. godine biti će izrađena posljednja skulptura u nizu – lik Sina. Sce do njihovog trajnog smještaja na parkovnoj površini, skulpture će biti izložene u predvorju Kulturnog centra, Dubrava 51 a. Izradu likova omogućili su Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, te Hrvatske šume – Uprava šuma Zagreb.
Dunja Vuković
Popis izložaka:
1. Vjeverica, hrast, 31x86x72 cm, 2002.
2. Jelen, hrast, 50x98x114 cm, 2002.
3. Koza, hrast, 42x109x94 cm, 2002.
4. Vjeverica, hrast, 48x70x81 cm, 2004.
5. Vjeverica, hrast, 44x85x70 cm, 2004.
6. Domaći, hrast, 60x48x78 cm, 2004.
7. Galeb, hrast, 54x101x78 cm, 2006.
8. Stribor, hrast, 61x60x106 cm, 2006.
9. Domaći, hrast, 45x70x72 cm, 2007.
10. Domaći, hrast, 49x63x89 cm, 2007.
11. Snaha, hrast, 65x50x116 cm, 2007.
12. Djevojka, hrast, 58x58x118 cm, 2008.
13. Majka, hrast, 74x80x120 cm, 2008.

Robert Zdarilek rođen je u Zagrebu 1955. godine. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu od 1978. do 1983. radi na poslovima industrijskog oblikovanja. Diplomirao je kiparstvo 1988. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Osim kiparstva bavi se dizajnom, keramikom i animiranim filmom. Autor je likova u pedesetak animiranih filmova u produkciji HRT-a. Od 1992. do 2002. predaje kiparstvo polaznicima prve godine studija Grafike, Slikarstva i Filmske animacije. Član je HDLU-a. od 1988. i HZSU-a od 1989. godine. Sudionik je Domovinskog rata. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

Autorica projekta: Maja Marohnić

RASPELA

Izložba polaznika radionice Baštinarnica – 30. 3. – 16. 4. 2009.


Vera Gašparović

Radionica raspela

Posebnost likovne radionice Baštinarnica je motiv raspela. Radionica je započela uvodnim predavanjem Ivane Školnik Povijesni pregled razvoja i značenja raspela, a nastavila se kroz izradu skica u tehnici olovke, rezbarenje, slikanje i pozlatu na drvu. Skupina polaznika ove likovne radionice bila je raznolika, sastojala se od djece i odraslih pa su očiti i različiti pristupi u načinu prikazivanja raspela – od simboličnog do figurativnog lika Krista.

Raspeće je jedna od najvažnijih kršćanskih tema. Ono znači Kristovu otkupiteljsku žrtvu, a križ je najrašireniji i najizrazitiji simbol kršćanstva. Križ je od znaka poniženja i sramote postao znakom i simbolom slave. Do 6. stoljeća Kristova žrtva na križu prikazivala se samo na simbolički način. Pri tome je osnovni motiv bilo janje. Od 6. stoljeća lik Krista poprima brojne oblike i funkcije s posebnim simboličnim značenjima. U 6. se stoljeću oblikuju dvije tradicije koje će od 6. do 10. stoljeća paralelno trajati i međusobno se ispreplitati: helenistički tip raspetog Krista i orijentalni tip Krista. Oba tipa prikazuju uspravnog Krista na križu, vodoravno raširenih ruku, živog, otvorenih očiju. U 11. stoljeću bizantska ikonografija uvodi novi tip umirućeg, agoničnog Krista, savijena tijela. Kroz daljnja se stoljeća, sve do 20-og, lik raspetog Krista, kao i njegov način prikazivanja, znatno mijenjao.

Baštinarnica je u dosadašnjim radionicama crpila poticaj iz kulturno-povijesne i prirodne baštine zagrebačke Dubrave, ali u ovoj je radionici motivacija dolazila i iz hrvatske sakralne umjetnosti. Inspiracija za ovu radionicu su brojna drvena raspela podignuta uz puteve, puteljke, na raskrižjima. Raspela, kao i kapelice, svrstavaju se u tzv. male sakralne objekte koje je narod podizao radi iskazivanja pobožnosti i zahvalnosti Svevišnjem. Drvena raspela poznata su i podizana na cijelom području Hrvatske, a njihova se pojava, bilježi već od kraja 17. stoljeća. Iz tog razdoblja datira dubravačko raspelo koje se nalazi u Oporovcu.

U ovoj tematski zahtjevnoj radionici svaki je polaznik motivaciju za svoje likovno rješenje raspela našao u različitom stilskom razdoblju. Na taj je način izložba i postavljena te je vidljiva inspiracija potaknuta raspelima iz sakralne umjetničke, ali i pučke baštine raspela krajputaša koja dobronamjernim prolaznicima putem Raspetoga šalju poruku utjehe, mira i nade u okruženju u kojem se nalaze.

Dijana Nazor, prof. likovne kulture

 

BAŠTINARNICA
Kulturna i prirodna baština zagrebačke Dubrave u likovnim radovima

Narodno sveučilište Dubrava u sklopu programa odgoja i obrazovanja putem umjetnosti, od 2005. godine organizira radionicu nazvanu Baštinarnica. Riječ je o radionici izrade predmeta inspiriranih kulturno-povijesnom i prirodnom baštinom Zagreba, s posebnim naglaskom na područje zagrebačke Dubrave. Tijekom njenog rada mladi se upoznaju s mogućnostima likovnih tehnika za izradu likovnih i ukrasnih predmeta, te sa zaštićenom baštinom Zagreba.
Inspiracija za prvu radionicu Baštinarnice u 2005. godini bio je rimski novac s kraja I. stoljeća prije Krista koji je pronađen na području Dubrave. Naime, povijest Dubrave seže još u doba prapovijesti, kada su nastale prve ljudske naseobine. Iz vrijeme cara Oktavijana potječe rimski novac s kraja I. stoljeća prije Krista. Upravo taj novčić bio je inspiracija polaznicima prve radionice, a ostatak novca (u zlatu i srebru) posuđen je iz Arheološkog muzeja. Za izradu su korišteni lim i glina.
U 2006. godini tema radionica bila je sakralno slikarstvo inspirirano crkvenom baštinom zagrebačke Dubrave. Korišteni su motivi iz tri dubravačke crkve: Sv. Pavla apostola iz Retkovca, Blažene Djevice Marije u Granešini, te Pohoda Blažene Djevice Marije iz Čučerja. Crkva Sv. Pavla apostola iz Retkovca, izgrađena je 1991. godine, a autor joj je Tomislav Premerle. Crkva Blažene Djevice Marije u Granešini, podignuta je nakon potresa 1880. godine na mjestu starije crkve. Gradnju nove crkve vodio je arhitekt Herman Bollé od 1885. do 1896. godine. Crkva Pohoda Blažene Djevice Marije iz Čučerja, građena je između 1728. i 1735. godine zaslugom zagrebačkog biskupa Jurja Branjuga na mjestu starije crkve. U toj obnovi izrađena su i četiri bočna i jedan glavni oltar, te propovjedaonica, sve u baroknom stilu. Današnji izgled dobila je 1908. godine. Tijekom ove radionice polaznici su izrađivali drvene triptihe na kojima su primjenjivali slikarske metode korištene još od srednjeg vijeka.
Tema radionica u 2007. godini bila je narodna baština inspirirana fragmentima drvenih građevina u ulici Severi, naselje Granešinski Novaki. Tu ulici i područje oko nje proglasilo je 2005. godine Ministarstvo kulture RH Etnopodručjem Severi, te je pod zaštitom kao kulturno dobro. Inspirirani ovom pitoresknom uličicom, nastali su u radionici drveni reljefi, te grafike prema pojedinima između njih.
Ciklus radionica u 2008. godini bio je posvećen zaštićenoj prirodnoj baštine Dubrave. Kako se jedan dio Dubrave geomorfološki nastavlja na Park prirode Medvednica i obuhvaća široki pojas šuma i gorskih potoka, a drugi se dio nastavlja na dolinu rijeke Save, te obuhvaća livade i donje dijelove potoka, u Dubravi nailazimo na značajnu biološku raznolikost flore i faune, te zaštićene biljne i životinjske vrste, park šume, livade i doline potoka. U tehnici mozaika nastalo je više od dvadeset radova polaznika koje je ova tema posebno inspirirala.
Krajem 2008, te u prvom tromjesečju 2009. godine, ostvaren je ciklus radionica posvećen sakralnoj baštini Dubrave već drugi put. Radilo se o raspelima s posebnim naglaskom na ona uz cestu, tzv. krajputaše. Svaki među njima ima svoju priču o nastanku i trajanju te je svjedok vremena i životnih sudbina. Inspirirana sakralnim temama nastala su u radionici raspela manjih dimenzija, koja su već prema nahođenju samih polaznika bila oslikana ili rezbarena.
Radionicom Baštinarnica Narodno sveučilište Dubrava objedinjuje inicijative na području očuvanja prirodne, kulturne i spomeničke baštine Zagreba i Dubrave te ih čini dostupnima najširoj javnosti, a prvenstveno djeci i mladima.
Maja Marohnić i Dunja Vuković, voditeljice projekta


Tamara Štekar

Polaznici radionice:
Blaženka Čukelj, Matija Čukelj, Vera Gašparović, Domagoj Kralj, Monika Kralj, Margareta Malogorski Smoljak, Božica Tadić, Damir Stipić, Tamara Štekar i Biba Žvorc