Izložbe u predvorju Galerije u 2010.

PORTRETI PAPE IVANA PAVLA II. U HRVATSKOM SLIKARSTVU

6. 12. – 24. 12. 2010.


Zorica Turkalj
Papina vječnost

Papa Ivan Pavao II., jest vječni papa, ne samo po svojoj univerzalnosti, već i zbog svog ovozemaljskog života, koji nam je bio za primjer i to svima na svijetu. Pa zato su hrvatski umjetnici doznavši za ideju sjećanja na papu, uzeli kist u ruke i nezaustavljivo ocrtali papin lik. Nije papin lik, odnosno portret, sam sebi svrha, da netko zastane i misli nad slikom, već je on materijaliziran zbog vječnosti, koja je iznad realnog, apstraktnog i drugog ovovremenog stila.

Hrvatski umjetnici Veža, Njerš, Turkalj i ostali, vidjeli su vječnu kategoriju u papinom liku bez sustezanja u formi i stilu, koji kako rekosmo nisu uopće bili u prvom planu. Vječni plan spasenja, prenosimo mi ovdje na zemlji, služeći velikom i malom, u čemu nas je u svom pontifikatu cijelo vrijeme podučavao Veliki papa. On nije statičan, on je pokretljiv, kugla zemaljska bila je poput lopte koju je papa držao u ruci i tako je lakoćom blagoslivljao. Blagoslivljao je na desetke jezika, pa onda naroda, pa i onih koji nisu imali svoje granice, kao i naš mali i izmučeni narod. Bio je živ i kad je izdahnuo, jer je molio svoju sestru, da moli da čim prije prijeđe u vječnost, za koju je dnevno molio, primao hodočasnike, blagoslivljao i opraštao, pa i onima koji su mu direktno pokušavali uzeti život. Umjetnost je volio u mladosti, dopisivao se i pisao umjetnicima, zato su i naši umjetnici bili njegovi, i on njihov Papa Woytila,koji će biti naš do konca svijeta.Amen.
Ivica Jurjević


Fadil Vejzović

Popis izlagača:

1. Mladen Veža, akademski slikar

2. Fadil Vejzović, akademski slikar

3. Renata Facan pl. Kušec, akademska slikarica

4. Vladimir Blažanović, akademski slikar

5. Nedjeljko Tintor, akademski slikar

6. Karlo Posavec, slikar

7. Vladimir Kuharić, akademski slikar

8. Pavao Hudek, slikar i kipar

9. Ljerka Njerš, akademska slikarica i keramičarka

10. Pia Pađen, akademska slikarica

11. Kruno Bošnjak, akademski kipar

12. Ratko Peraić, akademski kipar

13. Terezija Lončarević, slikarica

14. Zorica Turkalj, akademska slikarica

15. Kuzma Kovačić, akademski kipar


Renata Facan pl. Kušec

Hrvatska dijaspora

Hrvatska dijaspora djeluje od 2002. godine. Prva je registrirana udruga koja promiče izvornu hrvatsku Kulturu, svojim manjinama i sunarodnjacima diljem svijeta. Preko pisane riječi, slike i glazbe, želi biti čvrsto ukorijenjena u hrvatske kulturne centre i ustanove iseljenog hrvatskog naroda. Dosada je načinila niz likovnih i drugih manifestacija u zemlji i inozemstvu, koje su široj javnosti poznate. Izložba Portreti Ivana Pavla II u suvremenom hrvatskom slikarstvu ujedno je priznanje Sv. Ocu za sve što je učinio za hrvatski narod, a ujedno poveznica s drugim dijasporama, u svijetu koje gaje bliskost s našim narodom.


Mladen Veža


ROBERT PLJUŠĆEC

Moj život – 21. 6. – 8. 7. 2010.

Ogoljenom, crno-bijelom dokumentarnom fotografijom Robert Pljušćec nas uvodi u svijet mladih ljudi čiji životi su uokvireni njihovim posebnim potrebama. Svijet surove zbilje na njegovim je fotografijama protkan nježnošću, veseljem, dječjom plahom naravi, ali i konkretnim teškoćama s kojima se oni susreću kako bi što normalnije funkcionirali. Robert Pljušćec je uspio se uvući u njihovu zbilju i nenametljivo, uz korištenje profinjene simbolike, unutarnje svjetove tih mladih ljudi prenijeti na fotografije. Pogledi na pojedinim fotografijama nisu upućeni fotografu, niti fotoaparatu. Ta djeca fotografa gledaju kao jednog od njih, ne odajući ni jednom gestom nelagodu pred objektivom. To je sposobnost vrhunskih dokumentarističkih fotografa. Ali, ako zanemarimo fotografske tehnike i artistička dostignuća, nameće se još jedna dimenzija – humanost, koja je ovdje očiti umjetnički poriv, a upravo je to najveća vrijednost ovih radova. Fotografije Roberta Pljušćeca promatrača ne ostavljaju ravnodušnim jer su iskrene i istinite. On ne uljepšava, ne poružnjuje, ne nameće, ne sugerira. On samo bilježi… A zabilježio je nešto što u svima nama može probuditi samo jednu stvar – suosjećanje i želju da tim mladim ljudima doista i pomognemo.

Mario Kanaet

Robert Pljuščec rođen je 5.kolovoza 1982. godine u Zagrebu, gdje se i školovao. Od malih nogu pokazuje interes za umjetnost crtanja i slikanja u raznim tehnikama što ga na kraju vodi prema zadnjoj i najdražoj tehnici umjetničkog izražavanja – fotografiji.

Rotaract je međunarodni program za mlade u dobi od 18 do 30 godina. Cilj Rotaract kluba je omogućiti mladima poboljšanje i unapređenje znanja i vještina tijekom profesionalnog razvoja, suočavanje i rješavanje problema zajednice i poticanje boljih odnosa među svim ljudima svijeta putem mreže prijateljstva i uzajamnog razumijevanja.
Rotaract klub Zagreb-Sesvete počeo je sa svojim aktivnostima u studenom 2008. godine. To je drugi Rotaract klub u glavnom gradu Hrvatske i jedan od sedam klubova u državi. Klub se sastoji od 22 člana. Djeluje kao neprofitna organizacija i dugoročni je projekt Rotary kluba Zagreb–Sesvete. Izložba Moj život jedna je u nizu projekata kluba.

 


RITAM 2

Izložba učenika Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna – 31. 5. – 10. 6. 2010.


Ivan Klanac

Glazbena umjetnost nije opipljiva ni vidljiva, ali likovna umjetnost joj daje mogućnost da u određenom obliku bude i vizualno prisutna.
Korelacijom predmeta teorije oblikovanja i glazbene kulture nastali su coveri, odnosno naslovnice CD-a. Učenici su kroz izbor glazbe i likovni izražaj, prema vlastitom osjećaju, u skladu s godinama i onim što su prihvatili učenjem u oba predmeta, načinili radove koji su oblikovali ovu izložbu.
Dajana Podolski-Gračanin, prof.


Ines Jakopanec


Zvonimir Podgajski


Ingrid Perković Dora
Popis izlagača:
Barbara Andričević, Amanda Arelić, Juraj Balen, Petra Bojovski, Hrvojka Bujas, Dani Cindrić, Marina Cvitić, Apolonija Čužić, Tea Dragaš, Ivana Dragozet, Klara Feldšar, Erika Filipan, Anja Gačić, Bianka Garčević, Ana-Marija Grbeša, Danijela Herceg, Ines Jakopanec, Ivana Jazvac, Helena Jozić, Viktorija Jurina, Tena Kelemen, Nikolina Kiseljak, Ivan Klanac, Elizabeta Kolarec, Ivan Kopp, Martina Kovačić, Petra Kovačić, Antonio Kutleša, Morana Laušin, Ivana Lazar, Sara Lončarić, Lucija Lugomer, Karla Mačkić, Dolores Majstorović, Borna Maksan, Zrinka Maranić, Laura Martinović, Lovro Meglić, Anja Mihaljević, Sara Mikulić, Josipa Miličević, Monika Milivojević, Morana Movrić, Mihael Paradžik, Sonja Pavin, Kaya Perčić, Dora Ingrid Perković, Zvonimir Podgajski, Josipa Prša, Marin Regović, Marko Rogan, Mislav Nimai Smetana, Lucija Smolčec, Valentina Sunek, Lovro Šarić-Kovačević, Grgur Šesto, Matija Šipuš, Barbara Šolić, Josipa Tadić, Ana Telišman, Mislav Zlatar, Jasna Zoričić, Mateo Žugčić


Ivana Jazvac


Kaya Perčić


Barbara Šolić


Snimio: Željko Šturlić

 


MARINA FERNEŽIR

Per somnos – piscis - 8. 3. – 8. 4. 2010.


Na svom putu

 

Slikarstvo je šutljiva disciplina. Slika nastaje i prebiva u tišini. Ona je, međutim, ujedno i izraz, i kao takva upućena drugome. Kao komunikacijska tvorba, slika dotiče riječ, osobito onda kada njene značajke želimo tumačenjem približiti gledatelju. Stoga, iako riječju ne dopiremo posve do uvida u smisao šutljiva djela, govor o slici legitiman je pokušaj da se približimo njenu razumijevanju.

Djela Marine Fernežir na stanovit način odražavaju rečeno − slikarskim izričajem iskazuju ono riječju neizrecivo. Deset slika prve samostalne izložbe nazvane Per somnos – piscis ( Kroz snove ribe), tvore cjelinu koja, prema autoričinom tumačenju, razlaže snovite prikaze − prikaze snova. Afektivna i simbolična vrijednost snova počiva − kao što znamo − na njihovoj slikovitosti. Snovi, baš kao i slike, isključuju riječi. Njihova suština neizreciva je, to znaju svi sanjari. Ono što, međutim, može prenijeti naše doživljaje snova jesu slike i u njima sadržani simboli. Možemo slutiti da ribe kao protagonisti Marininih slika simboliziraju ono neizrecivo; ribe, naime, ne govore i time su podesan posrednik ideje o neiskazivom. One na Marininim slikama predstavljaju nijeme svjedoke: lebde nad mističnim krajolicima, sudjeluju u scenama što podsjećaju na alegorije, ili naprosto svjedoče o svojoj nijemoj prisutnosti. I prikazi koji ponajviše asociraju na klasičnu nature morte, uokvireni su bordurama koje izdvajaju i podcrtavaju prikazano, čineći realistični prikaz na stanoviti način nadrealnim. Možemo zaključiti da nas svojim inscenacijama, likovnom ′mizanscenom′, Marina želi uvesti u osobit prostor imaginarnog, ne bi li u nama pobudila afektivna stanja i evocirala specifičnu rječitost snova.

No, istovremeno, u Marininim slikama nema ničega što bi na ilustrativan način prikazivalo sadržaje i narav snova. To je njihova vrlina te se stoga trebamo okrenuti samim slikama da ne bismo upali u zamku interpretativnog učitavanja onoga što je odveć subjektivno da bi bilo samo po sebi razumljivo. Ti radovi ukazuju na autoričin senzibilitet, na njezinu sposobnost da slikarskim instrumentom zabilježi doživljajne nijanse pred motivom kojim biva motivirana. Oblikovanje likova u njezinim radovima nije podvrgnuto mehaničkom redu, ili pak površnoj vještini motoričke navike – oblici su odnjegovani sluhom za finesu, oličeni su ujednačenom pennelaturom koja površinu tretira povezanim i brižnim potezima. Njezine su izvedbe pouzdane i studiozne. Nadalje, Marina pojedine oblike slika neovisno o jedinstvenom režimu osvjetljenja. Posvećuje pozornost svakom obliku ponaosob, hotimično zanemarujući dosljednost u tretiranju volumena i bačenih sjena. Time stvara dojam začudnog, dojam srodan logički nepovezanim no doživljajno sraslim fragmentima sna. Zasebno tretirani likovi ukazuju i na narav kompozicijskog sklopa većine slika, sklopa koji nastaje postupkom aranžiranja. Neusiljenost geste pri tkanju kistom s jedne, i koncepcija aranžirane raspodjele oblika s druge strane, tvore uravnoteženu cjelinu. Reducirana gama hladnog spektra palete dosljedno je primijenjena u svim radovima i svjedoči o usvojenoj kulturi rada s bojom. Štoviše, sklonost tamno intoniranim, molskim kolorističkim harmonijama upućuje i na osobnu, tankoćutnu crtu koju Marina unosi u svoja slikarska djela. Izražajna napetost prisutna je i u odnosu pojedinih slika spram cjeline ciklusa. Inventar oblikovnih idioma kojima se autorica služi tvori dinamičan i raznovrstan poredak. Idiomi realističkih i nadrealističkih stilskih i retoričkih figura međusobno prožeti, doprinose oniričnom ugođaju za kojim autorica teži.

Navedeni tehnički i poetički aspekti slika svjedoče o razgovijetnom likovnom govoru, podesnom da iskaže autoričina htijenja. Stoga možemo zaključiti da se prvom samostalnom izložbom Marina Fernežir predstavlja na doličan način, podastirući rezultate svog rada, koji su ujedno i rezultati njezina dara.
Jagor Bučan


Mnoštvo II

Popis izloženih radova:
1. Zanos u plavom, 2010., ulje na platnu, 80×80 cm
2. Šutnja, 2009., tempera na ljepenci,100×70 cm
3. Crveni zanos, 2009., tempera na papiru, 80×56 cm
4. Harmonija bez riječi I, 2010., ulje na platnu, 100×150 cm
5. Harmonija bez riječi II, 2010., ulje na platnu, 150×100 cm
6. Mnoštvo I, 2010., ulje na platnu, 70×100 cm
7. Mnoštvo II, 2010., ulje na platnu, 120×100 cm
8. Odsutnost, 2010., ulje na platnu, 60×120 cm
9. Prisutnost, 2010., ulje na platnu, 100×100 cm
10. Na svom putu, 2010., ulje na platnu, 120×100 cm


Zanos u plavom

Marina Fernežir rođena je 10. rujna 1984. godine u Zagrebu. U Zagrebu pohađa II. Gimnaziju. Maturira 2003. godine te iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za restauriranje i konzerviranje umjetnina, smjer slikarstvo. Diplomira 2008. godine radom: Restauriranje i konzerviranje slike Portret Božidara Zajčića autora Pjera Križanića s ukrasnim okvirom i solvent gelovi u restauriranju umjetnina.

POSTIGNUĆA
ALU − Pohvalnica Vijeća Akademije likovnih umjetnosti za 2007. godinu.
Dobitnica stipendije Grada Zagreba 2006 − 2008.

RADNO ISKUSTVO
Od studenoga 2007. do rujna 2008. vanjski suradnik u restauratorskoj firmi Ksaver specijaliziranoj za restauriranje zidnih slika;
Od travnja 2009. do lipnja 2009. voditeljica radova u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene iz 18.st.u Ivancu, u restauratorskoj firmi Ksaver;
Od lipnja 2009. do srpnja 2009. vanjski suradnik restauratorske firme Ars restauro specijalizirane za restauriranje i konzerviranje zidnih slika i
mozaika;
Od kolovoza 2009. do prosinca 2009. vanjski suradnik Hrvatskog restauratorskog zavoda;

POSTIGNUĆA U RESTAURACIJI − RESTAURATORSKO-KONZERVATORSKI RADOVI NA ZIDNIM SLIKAM NA SLJEDEĆIM LOKACIJAMA
− župna crkva sv. Marije Magdalene, Ivanec, izrada nosioca za transfere zidnih slika, 18. st.
− župna crkva Svetog Trojstva, Sv. Nedelja, zidna slika na trijumfalnom luku, 18.st.
− župna crkva Bućica, zidna slika na apsidi, 19.st.
− župna crkva, sv Marije Magdalene, Ivanec, 18.st. Zidna slika na kupoli, Rangerov krug
− palača Rikard Benčić, Rijeka, 18. st., zidne slike u palači
− župna crkva sv. Martin, Bičići, 13. st., zidna slika na apsidi
− zgrada gimnazije na Sušaku, Rijeka, 18.st., zidna slika na stropu trećeg kata i stepeništa

IZRADA GRAFIČKIH DOKUMENTACIJA
Grafičke dokumentacije rađene su na objektima : svetište Majke Božje Svetogorske iz Gerova, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Zajezde te župne crkve Presvetog Trojstva iz Sv. Nedelje.

KONFERENCIJE/PREZENTACIJE
Sudjelovanje na Sedmoj međunarodnoj konferenciji u Firenci: Zaštita kulturnog nasljeđa i proširenje EU od 4. do 11. ožujka 2007. godine, unutar Fondazione Romualdo Del Bianco, te sudjelovanje na Studentskoj restauratorskoj konferenciji u Dubrovniku 2007. godine. Na obje konferencije držala je prezentaciju: Konzervatorsko-restauratorski radovi na oltaru svetog Josipa i slikama sveta Lucija i Svi Sveti.

IZLOŽBE
Pasionska Baština, 2006. godine, Galerija Kristofor Stanković

Dva su pojma koje treba istaknuti u kontekstu Marinine izložbe – pojam sna i pojam slike. Pred nama je, naime izložba slika, nazvana Kroz snove – ribe. Ta se dva pojma – san i slika – preklapaju. Naime, snovi se u nama očituju putem slika. U tišini sna, slike govore nijemim govorom. I na javi, slike – one umjetničke – također predstavljaju šutljiv izričaj. Osim slikovitosti i šutljivosti, snovima i slikama zajedničko je još nešto – i jedne i druge imamo potrebu tumačiti. Postoji prebogata tradicija tumačenja snova. Bez namjere da zalazim u tumačenje snova koje nam Marinine slike sugeriraju, iz te bih tradicije ovom prigodom izdvojio jedan lajtmotiv, koji će osvijetliti pristup slikama.

San se uvriježeno smatra skrivenim vrelom samospoznaje. Skriveno vrelo samospoznaje naslov je i poglavlja knjige Snovi, što ju je napisala Jungova učenica Marie-Louise von Franz. Spoznaju kao unutarnju svjetlost – tako tumači tradicija – čovjek razaznaje putem slika iz svojih snova. Von Franz navodi citat alkemičara Paracelsusa: Kako svjetlo prirode ne uzmaže zboriti, ono u snu govori u slikama. Drugi su, pak, alkemičari, tu unutarnju svjetlost uspoređivali s ribljim okom. To riblje oko simboliziralo je unutarnje oko spoznaje. Prema Carlu Gustavu Jungu, kolektivno nesvjesno i njegovi sadržaji obznanjuju se u snovima. I svaki puta kada uspijemo razumjeti san i asimilirati njegovu moralnu poruku, otvaraju nam se oči – otuda motiv oka! Jung je jednom usporedio naše Ja s čovjekom koji u svojem čamcu plovi morem nesvjesnoga i iz njega izvlači ribe, što će reći sadržaje nesvjesnoga.

Možemo, dakle, primijetiti da motivi riba i ribljih očiju u Marinim slikama nisu slučajni. No, ne bi se trebali upuštati u tumačenje znakova i simbola koje Marina donosi putem svojih slika da bismo rekonstruirali njezine snove i njihova značenja. Umjetničke slike, naime, nisu rebusi; za slikarstvo vrijedi konstatacija što ju je izrekao redatelj John Ford. Kad su ga upitali koja je poruka njegovih filmova, on je uzvratio: poruke se šalju poštom a ne filmovima.

Ovom prilikom neću se upuštati niti u formalno tumačenje Marininih slika, o tome nešto više piše u tekstu kataloga. Rekao bih tek ovo: tehnički i poetički aspekti slika – dakle način na koji su izvedene i način na koji su osmišljene – svjedoče o razgovijetnom likovnom govoru. To je važno naglasiti, jer slike se, unatoč svojoj nijemosti, očituju na razgovijetan način. One svjedoče o autoričinom zanatskom umijeću, ali i umijeću da svojim oblicima slike potaknu našu imaginaciju. Upravo je imaginacija ono što povezuje slike i snove. Marina uspijeva svojim maštovitim slikama pokrenuti našu pažnju i pružiti poticaj našoj vlastitoj mašti. Na tome joj iskreno čestitam.

(govor Jagora Bučana s otvorenja izložbe)