Izložba Senke Jurković Gros

SENKA JURKOVIĆ GROS

Staccato – 24. 9. – 11. 10. 2012.

Jedna fotografija - jedna priča

Jedna fotografija govori više nego tisuću riječi, stara je i dobro poznata izreka.

U točnost ove izreke uvjerile su me ovdje izložene fotografije Senke Jurković Gros, članice Fotokluba Zagreb, fotografije kojima je na neki način ilustrirala svoj razvojni i stvaralački put eksperimentiranja i učenja. Taj njen put gdjekad nam se čini nekoherentnim i stilski skokovitim, ali poznavajući pozadinu cijelog njenog opusa, upućuje nas na njen stvaralački  proces traženja i pronalaženja jasnog i točno definiranog cilja. Otuda i simbolični naziv izložbe – STACCATO, kojeg je za ovu izložbu Senka posudila iz svijeta glazbe (naziv za vrstu muzičke artikulacije), da bi istakla svoj sadašnji životni credo – pronaći sebe u aktualnoj fotografiji, sa jasnim osjećajem smjera kretanja u svom stvaralaštvu koje još nije dovršeno u smislu konačnosti, nego na stvaralaštvo koje će znakovito obilježiti njezine sljedeće radove.

Senkin rad pratim od njezina dolaska u Fotoklub Zagreb sredinom prošlog desetljeća, žirirajući na natječajnim izložbama, sudjelujući u raznim fotografskim projektima, a posebno pišući kritike i osvrte za neke njene samostalne izložbe.

Za ovu izložbu odabrane su 43 fotografije raznih motiva i stilova koje daju pogled i na finale jedne značajne dionice njenog umjetničkog puta, započetog prvom samostalnom izložbom održanom prije pet godina u austrijskom Grazu u organizaciji Umjetničke udruge Dynamic Photo Art & Performance.

Ova je izložba zaista zanimljiva fotografska priča, posebno po svježini interpretacije, spontanosti i jednostavnosti stvaralačkog čina i nesputanih stilskih i umjetničkih sloboda. Preko fotografija lako čitamo i pratimo kako njezin kreativni potencijal od fotografije do fotografije kontinuirano raste i kako joj se likovni rukopis usavršava. U svakoj od prezentiranih fotografija prepoznajemo dijelove istovremeno tople, sjetne, vedre i tankoćutne duše ove nesumnjivo nadarene autorice. Fotografija koju stvara je dokument koji je tijesno povezan sa stvarnošću, s materijalnim svijetom činjenica i događaja, ali ne na način na koji smo naučili gledati fotografije. Kao da nam neka posebna svjetlost, što izvire iz ovih sjena i kontura, pokazuje ono što je toliko očito – riječ je o umjetnosti.

O tome sama kaže: „Fotografija je za mene uhvaćena iskrica vatrometa života. Ona zaleđuje trenutke kojih često puta nismo ni svjesni. Vraća nas u već proživljeno, budi osjećaje i mami osmjehe na lica zbog svega onoga što je bilo prije i poslije tog trenutka koji se uhvatio u mrežu objektiva. Fotografija nam pomaže pamtiti. No ima još puno veću moć: prenosi naša proživljavanja, naše osjećaje, naša viđenja drugima. Koliko smo puta svojim slikama izazvali suosjećanje, sreću ili divljenje – bez obzira jesu li ti gledatelji bili sudionici događaja ili ne…. Pa nije li doista divno uspjeti uhvatiti neku takvu iskricu koja će u drugima pokrenuti osjećaje? Nije li divno podijeliti nešto svoje proživljene sreće s drugima?“

Senka ne fetišizira poznate kanone fotografije niti ih podcjenjuje. Usvojila je nekoliko jednostavnih pravila kojih se drži u svom stvaranju: „Kad se nađeš pred motivom, valja znati i osjetiti,  izabrati pravi trenutak, pravi kut, pravo osvjetljenje, usredotočiti se na ono bitno. Sva druga mudrovanja su nepotrebna. A u izboru motiva i sadržaja slijedim svoja iskustva iz atletike – bilo mi je najljepše dok sam prolazila sve discipline, a dosadno kad sam morala usavršavati samo skok u vis, trčanje prepona… Tako se i u fotografiji držim široke palete motiva i stilova – uživam bez spona i granica“!

Kao što mi prepoznajemo motiv, tako isto i motiv mora prepoznati nas. Dobra fotografija nastaje tek onda kad se upoznaju, kad se stope umjetnikova duša, hladno oko objektiva i motiv koji nas poziva kao naše drugo ja, kao netko koga smo upoznali i odmah zavoljeli.

Premda se Senka Jurković Gros još od najranije mladosti druži s fotografijom kao najmilijom igračkom, ozbiljnije joj se posvećuje tek zadnjih sedam godina, odlaskom u mirovinu i dolaskom u Fotoklub Zagreb. Prvi fotoaparat (Werra I) dobila je za svoj 16-ti rođendan i u prvo vrijeme snimala je: „Sve što mi je zapelo za oko – most, kravice i pastire do gležnja u vodi, detalje dvorca Bosiljevo, krajeve kroz koje smo prolazili. Kasnije se krug tema sužavao, pa sam tako svoje interese usredotočila na obitelj, na prijatelje i kolege, a kao sportaš imala sam prigodu snimati  razna sportska događanja i natjecanja“. Počevši se aktivnije baviti umjetnošću fotografskog oblikovanja svijeta, ona uspješno svladava puteve izražajne fotografije i nove digitalne tehnologije, pa je tako intrepretacijom pogodnih motiva za digitalnu obradu postigla dobre rezultate i sigurnost pri obradi novih tema i novih pristupa.

Njezin pristup stvaralačkom činu ostao je nepromijenjen – jednostavan, neposredan, bez režiranja i naknadnih vidljivih estetskih dotjerivanja. Tako u stvaralačkom činu, ulazeći u svijet umjetničke fotografije, Senka nas polako ali sigurno uvodi i u drugu značajnu komponentu  svoje autorske fotografije – literarnost. Njene su fotografije toliko narativne da čitko i jasno ispisuju svoj literarni tekst i pričaju priče pune uzbudljivih sadržaja i emocija.

Na nama je samo da se prepustimo tim znalački ispričanim pričama i uživamo.

Vinko Šebrek, AFIAP
Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

Senka Jurković Gros

Iako je Senka Jurković Gros fotografska iskustva skupljala od mladosti, bilježeći vizure i događaje oko sebe, nije ulazila u domenu umjetničke fotografije sve do odlaska u mirovinu i dolaska u Fotoklub Zagreb 2005. godine. Tek je tada – oslobođena brzog tempa života i okova obaveza počela uživati u tom, za nju novom, stvaralačkom radu.
Do tada je fotografiju koristila uglavnom za bilježenje osobnih događaja. Snimanjem na terenu i prezentiranjem svojih fotografskih radova poticala je mlade na bavljenje orijentacijskim sportom.
Obilježje njenog načina rada je spontanost i nenamještenost.
Do sada je sudjelovala na više od 60 natječajnih izložbi sa više od 120 radova,  stekla status II FKZ te bila tri godine među 10 najuspješnijih autora  FKZ-a.
U zadnje se vrijeme učestalije upušta, kao i ovom prigodom, u samostalne izložbe.

Katalog:
1. Sneno jutro
2. Kojim putem?
3. Srebrnom cestom
4. Usnuli krajolik
5. Šafranova šuma
6. Bajkovitost
7. Začarana šuma
8. Užarena budućnost
9. Vidimo se
10. U svijetu misli
11. Bard camere obscure
12. Snaga nesebične podrške
13. Uronjen u prošlost
14. Plavooka vezilja
15. Nedokučivost
16. Tuga
17. Gdje je sveti Duje?
18. Nestaško
19. Rađanje iz svjetlosti
20. Povlašteni položaj
21. Velika ponuda-skromna potražnja – II
22. Večernji odrazi
23. Prvi no neumoljiv snijeg
24. Spasite mi gazdaricu
25. Ribice lude…
26. Gušti su gušti…
27. Između neba i mora
28. Vjerujte – bio je to tek početak!
29. Rujansko jutro
30. Prikladno godinama
31. Pljuskom ispražnjeni grad
32. Osnova postojanja
33. Skok u vječnost
34. Neobičan paukić
35. Gdje li si sada ti?
36. Na uglu crvenog tepiha
37. Neobični staccato
38. U zanosu
39. Ritam pokreta
40. U vrtlogu
41. Uzgibanost
42. Projekcija želja
43. Pokret u plavom


fotografije s otvorenja