Zagrebački ljetni likovni salon 2018 – Dodir prirode

ZAGREBAČKI LJETNI LIKOVNI SALON 2018

Dodir prirode - 2. 7. – 26. 7. 2018.


Krešimir Radas

Zagrebački ljetni likovni  salon  2018  –  Dodir prirode

Zagrebački ljetni likovni salon 2018 u organizaciji HDLU Zagreb ove godine se predstavlja sa koncepcijom ”Dodir prirode” i djelima 22 umjetnika, koji su u svojim slikarskim istraživanjima zabilježili osobne impresije iz prirode, njezine ritmove i mijene, godišnja doba i elemente, kao i bića koja prirodu nastanjuju uz nas.

Doživljaj prirode kao duhovna kategorija, temeljen na neposrednom opažanju različitih fizičkih pojava dovodi do svijesti o univerzalnoj povezanosti i međuutjecajima svega što nas okružuje, pri čemu mnoge tajne prirode čovjek još uvijek nije otkrio, ili je naprosto zaboravio stara znanja svojih predaka, koji su u suživotu prirode i čovjeka pronalazili smisao svoga postojanja, a različitim pojavama u prirodi pridavali su simbolička, mitska i božanska obilježja, prateći smjenu ciklusa rasta i opadanja, življenja i umiranja kroz godinu.

U različitim kulturama postojali su iscjelitelji – šamani i mudre žene, koji su shvaćali da je čitava priroda oko njih riznica velikog blaga, poznavali su iscjeliteljske osobine drveća i biljaka, živeći usklađeni u svojim aktivnostima sasvim prirodnim pojavama i ta duhovna uronjenost i pažnja spram okoliša koji ih je okruživao, pomagala je ljudima u lakšem preživljavanju, kao i razumijevanju mnogih procesa preobrazbe živog svijeta na duhovnoj i fizičkoj razini. Drevna božanstva nisu bila odvojena od svijeta svojih tvorevina, nego su bila stopljena sa tim svijetom, poput različitih mitskih figura Velike majke i Božica zemlje, koje su bile poistovjećene sa cjelokupnom prirodom kao hraniteljice i čuvarice živih bića i središnje figure misterijskih kulteva sjemena i biljaka, koji su simbolizirali vječno kruženje životne sile na Zemlji. Te zaboravljene duhovne misterije ostale su zapisane u riznicama kolektivno nesvjesnog, ali i u mašti umjetnika, koji su u svim epohama tražili nadahnuće u prirodi i stvarali su svoja djela, inspirirani njezinim mnogostrukim transformacijama.

Umjetnici su tako bili poput alkemičara: tražeći čaroliju u prirodi, pronalazili su je u svom osobnom viđenju i slikarskoj ekspresiji, koja nije bila puka kopija dopadljivo precrtanih pejzaža što uljepšavaju zidove građanskih salona, već je to bio osobni duhovno – emocionalni doživljaj, temeljen na vlastitom iskustvu i stvaralačkoj energiji, prožetoj ritmovima iz prirode.

Istražujući planine na svojim putovanjima, slikarica Jelena Martinović stvorila je niz likovnih zapisa u akvarelu, dočaravajući nam vitka debla planinskog drveća, koje niče i opstaje među kamenjem i rijetkim travnatim brežuljcima, i svako od tih stabala posjeduje svoj karakter i specifičnu, jedinstvenu građu, predočenu brzim i spretnim potezima kista. Andreja Dujnić Žmirić svoje prizore slika na obalama rijeke Kupe, koju ponegdje okružuju plodne ravnice, a ponegdje se čvornate vrbe nadvijaju iznad bistre vode, u kojoj se ogleda nebo i mali starinski čamci, skriveni u sjeni drveća.

Plavičasto bijela voda u zimskom krajoliku Stjepana Perkovića, kao i žuti jesenji drvored Zlatka Isakovića Lule dočaravaju nam transformacije boja kroz godišnja doba, dok nas krhka struktura breza na slici Laure Šarabok povlači prema dubinama listopadne šume. Antonija Cesarec žarkim tonovima, u nemirnom potezu prikazuje nam Fen – topli, zapadni vjetar koji se spušta niz obronke planina nakon kiše, a Tihomir Cirkvenčić slika glatku površinu jezera okruženu šašem i močvarnim drvećem na razmeđu zime i proljeća, u simboličkom prostoru puste zemlje, koja čeka rast novog sjemena.

Zvonko Petanović slika velebitske stijene, koje se poput nekih drevnih stećaka dižu iz tla obraslog mahovinom, dok Tatjana Kreštan široko nanenešenim potezima ljubičasto-plave boje u kontrastima sa bijelom i zelenom dočarava proljetno buđenje šume. Ana Cerovski slika ustreptale glave konja u plavom sumraku, a Krešimir Radas u igri boja, linija i kroz zanimljivo kadriranja prikazuje glavu domaćeg tovara, vjernog pomagača dalmatinskih težaka. Denis Kaplan razgranatim potezima od centra slike prema van prikazuje bogatu strukturu egzotičnog paunovog repa, ptice koja potječe iz Azije i pripada porodici fazana. Paun je u mnogim kulturama predstavljao svetu pticu, te su ga smatrali simbolom preobražaja, besmrtnosti i dostojanstva, a u Indiji je nacionalni simbol, pratilac mnogih bogova i često prisutan u indijskim hramovima. Raznim životinjama i pticama u prošlosti su pripisivana mistična svojstva, one su bile pratioci mnogih mitskih junaka, boginja i bogova, te simboli plodnosti, ali i moći različitih vladara. I dok paunov rep na slici Denisa Kaplana simbolizira raskoš i ponos, domaći tovar na slici Krešimira Radasa podsjeća nas na vrijednog malog trudbenika, čovjeka iz naroda koji u suživotu sa domaćom životinjom živi svoje skromne dane na zemlji. Tako su životinje, osim na slikama umjetnika, bile i akteri mnogih basni, te su svojom simbolikom povezivale čovjeka sa nesvjesnim, nagonskim sferama njegovog bića, poput spiritualnih vodiča u prostorima intuicije i snova.

Na slici Ivane Kolić, dodir prirode prikazan je kao dodir vode, iz koje izranja lik žene i u toj osjetilnoj senzaciji doživljavamo čistoću i svježinu vodenog elementa, dok nam slika ”Crveno sunce” Luke Koščaka donosi nagovještaj plamenog večernjeg zalaska sunca, koje tone prema dubokoj modrini morskog obzorja. Bogatstvo mora, život u njemu i oko njega prikazuje nam i Miroslava Kos, slikajući prstace na kamenu – školjkaše valjkastog oblika, koji prijanjaju uz morske stijene sa svojim ljušturama prošaranim kružnim krivuljama, što nas podsjećaju na godove stabala. Rada Marković i Mladen Žunjić prirodu su prikazali kroz apstraktne kompozicije, koje opisuju boje i ritmove godišnjih doba, dok nam Aida Hebib Raguž u razigranoj kružnoj kompoziciji svoje slike dočarava osjećaje koje čovjek ima dok jedri, u prožimanju mora, vjetra, jedrilice i sunca, u spoju elemenata i susretu čovjeka sa silama prirode, s kojima on pokušava surađivati u svojim sportskim aktivnostima na otvorenom.

Branka Kopeti prirodu promatra kroz okvir svog prozora u strukturama cvijeća i stiliziranih krošnji stabala, koje nas podsjećaju na iluminacije starih brevijara, dok Anđelko Brkić slika pralju na obali potoka, da nas podsjeti na tradiciju naših predaka, njihove svakodnevne aktivnosti, navike i običaje u prirodi kada nije bilo današnjeg komfora, a mnoge čiste riječice i nezgađeni potoci bili su važan izvor vode ljudi ma koji su živjeli na selu. Danko Merin u strukturama rascvjetanog grma slika detalj vrta, koji je u njegovom slikarstvu simboličko mjesto unutarnjeg rasta, pri čemu kultiviranje i uzgoj biljaka i cvijeća čovjeku donosi različite spoznaje o sazrijevanju, prolaznosti, ali i cikličkom obnavljanju prirode, koje se ponavlja svake godine.

Dodirujući i spoznavajući prirodu svojim čulima, upijajući njezine boje, oblike, vrtloge energija, kao i dinamiku godišnjih doba, umjetnici su tako postali hodočasnici, posvećenici i tumači prirode, na obroncima planina, u šumama i divljim vrtovima, uz rijeke, jezera i more, u svjetlosti sunca i zatišju sumraka, sa novom sviješću o radosti življenja i stvaranja u susretu sa prirodnim elementima.

mr. art Krešimira Gojanović


Mladen Žunjić

Izlažu: Anđelko Brkić, Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Tihomir Cirkvenčić, Andreja Dujnić Žmirić, Krešimira Gojanović, Aida Hebib Raguž, Zlatko Isaković – Lula, Denis Kaplan, Ivana Kolić, Branka Kopeti, Miroslava Kos, Luka Koščak, Tatjana Kreštan, Rada Marković, Jelena Martinović, Danko Merin, Stjepan Perković, Zvonko Petanović, Krešimir Radas, Laura Šarabok i Mladen Žunjić.


Danko Merin


Jelena Martinović


Aida Hebib Raguž

Organizator izložbe: